Ovu priču pratimo od početka i priča je za sve one koji nikada nisu imali psa. Dakle Branimir je intelektualac, inženjer strojarstva koji radi u jednoj od vodećih hrvatskih tvrtki za razvoj, oblikovanje, proizvodnju, revitalizaciju, modernizaciju, montažu i servis generatora i motora. Živi u Zagrebu sa majkom, bavi se sa zborskim pjevanjem, a nadasve sa Hiltonom, porijeklom je iz Zadra.
Pas je donio značajne promjene u Branimirovoj svakodnevnici. Kao prvo stigao je u kuću mali pas, mala briga koja zahtjeva dnevnu pažnju. Kako je Hilton rastao Branimir je slijedio upute od Martine vezao za dnevne i tjedne probleme koji su pratili odrastanje. Naša uzgajivačnica doslovno u koliko to novi vlasnik zahtjeva pruža “online” podršku. Tako je i Hilton porastao i stigla je adolescencija, doba odrastanja i sazrijevanja. Počeo je sazrijevati i Branimir uz velikog psa i veliku brigu Branimir se aktivirao maksimalno te uz Hiltona počeo više izlaziti van, stekao nova poznanstva, smanjio tjelesnu težinu i znatno proširio svoje tjelesne aktivnosti.
Upitali smo Branimira danas jeli mu žao što je kupio šnaucera. Odgovor je “NE” učinio bih ponovno isto i ne bih mijenjao pasminu, bilo je teško ali je vrijedilo, život mi se okrenuo naglavačke, ali ne žalim za starim navikama. Najteže nam je bilo uskladiti život između mene, majke i Hiltona no i to smo na kraju riješili, podnose se. 🙂